Tekst čitan na premijeri Zmajevog sela
15.02.2016 14:22:18
Na premijeri filma u Bolu više od dvjesto gledatela

 

Dobrodošli na premijeru filma „Zmajevo selo iliti je tribo čo pomoć“,

poznatog i priznatog hrvatskog akademskog filmskog i televizijskog snimatelja i režisera Šime Strikomana, nastalog prema istoimenoj snimljenoj predstavi koja se igrala tijekom srpnja i kolovoza protekle godine u Murvici.

Sve vas srdačno pozdravljam, ali nadasve i posebno drage prijatelje iz Vodica i Slovenije koji su došli podijeliti s nama radost druženja i slavlja. Prijateljstvo nas desetak  Boljana s njima, ljudima iste generacije, razvija se, raste, njeguje, traje već devetu godinu, posjećujemo se, feštamo, putujemo zajedno, što stariji to „luđi“ i radosniji, zahvalni Svevišnjem na svakom zajedničkom trenutku. Amicus animae dimidum – prijatelj je polovica duše – vi to meni uistinu jeste! Hvala vam što ste danas s nama.

Naš spiritus movens je Šime Strikoman, snimatelj niza igranih i dokumentarnih filmova, idejni začetnik Festivala  žudija, izdavač edicije Terra croatica, a najpoznatiji po snimanju Milenijskih fotografija. U 503 dosada snimljene sudjelovalo je više od pola milijuna ljudi u 183 grada i mjesta, stvarajući i gradeći međusobna prijateljstva, šireći i odašiljući u svemir pozitivnu energiju.

Šime ne treba ni stranku ni fotelju da bi gradio most ljubavi među ljudima.

Prije dvije godine zajedno smo napravili kratki dokumentarni film Bookbol, a sada film Zmajevo selo. Sve je to on radio bez honorara, odnosno darovao svojim bolskim prijateljima. Hvala prijatelju!

 

Hvala svima koji su nam, na bilo koji način, pružili potporu u realizaciji predstave i filma: savjetom, novčano, vinom i kolačima. Nastojala sam nikoga ne preskočiti, sva vaša imena u filmu zabilježiti.  Ako je netko slučajno izostavljen, jako mi je žao.

 

Moj životni imperativ jest: biti svoj, originalan, ne biti ničija kopija, biti izvan mase, ploviti uzvodno, oblačiti se u žuto dok su svi oko mene u crnom.

Stvarati svoj izvorni, originalni proizvod, ne biti kopija svijeta kojem nedostaje mašte i kreativnosti, napajati se sa nepresušnog vrela našeg bogatog kulturnog naslijeđa - tome težim tijekom čitavog svojeg 40-ogodišnjeg rada u kulturi i turizmu.

Smatram da bi se na tome trebala temeljiti i strategija razvoja našega turizma. To je jedini pravi put naše turističke ponude, dakle, u prvom redu, valorizacija naše bogate kulturne baštine.

 

Priča prodaje turizam - to svijet već odavno zna, mi toga tek postajemo svjesni.

Murvica sa svojim okruženjem i prebogatim povijesnim kulturnim naslijeđem čini nas ponosnim i zato imamo pravo hodati uspravni i visoko podignute glave.

Trebamo biti osviješteni baštinski animatori i ambasadori  koji će tu našu izvornu priču, znati i htjeti promovirati i ponuditi svijetu.

U prvom redu, da bi znali da nisu došli na pastirski otok tek otkriven na morskoj pučini, u selo bez povijesti, već da hodaju europskim utabanim stazama, poviješću pritrujenim; da u Murvici imamo tragove ljudskog obitavanja još od ranog doba povijesti, da smo imali knjige pisane svojim pismom - glagoljicom, da imamo svoju inkunabulu iz 1483., Misal po zakonu rimskoga dvora otisnut samo 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove Biblije, a pronađen je u Zmajevoj špilji i čuva se u našem samostanu.

Ako smo svega ovoga svjesni, zašto im to lijepo i pametno ne upakirati i prodati? dakle, stvoriti izvorni kulturni proizvod!

Mišljenja sam da je održivi razvoj ovih naših prostora moguć jedino kroz promicanje kulturnog turizma.

 

Promišljajući o rečenom, osmislila sam predstavu o suživotu Murvičana i pustinjaka koji su u 15. st., bježeći pred Turcima, naselili špilju u brdu iznad Murvice, a u kasnijim stoljećima sagradili i samostane.

Osim teme koju sam sebi zadala, postavila sam još jedan imperativ: to mora biti predstava za strane goste i to višejezična, dakle, na mišonci od jazikuov.

Sva naša kazališta nude nam predstave samo na hrvatskom jeziku i to samo u sezoni kada je u Bolu barem 80 % stranaca. Za koga? Za Boljane sigurno ne, jer su oni u to vrijeme potpuno podređeni svojim gostima, a onda za Zagrepčane i druge hrvatske građane koji isti program imaju cijele godine?

Na takvim programima troši se ogromne novce iz općinskog proračuna.

 

Znajući da tako zahtjevnu predstavu ne mogu napraviti sama, a i da ne mogu tražiti suradnju od profesionalaca jer nemam niti jedne kune, predložila intendantu HNK Split, gosp. Golovku i dekanu splitske Umjetničke akademije, gospodinu Perasoviću, organiziranje studentske dramske radionice. Oni su osjetili potencijal i prihvatili prijedlog.

No, ubrzo smo postali svjesni da će dovođenje većeg broja studenata iz Splita biti skupo. Tragajući za scenskim prostorom i razgovarajući s Murvičanima, otkrila sam u njima glumački potencijal. To je bio presudan trenutak koji je zagarantirao predstavi uspješnost, jer tko bi bolje mogao prenijeti zamišljenu priču od samih domicilnih ljudi koji, zapravo, uopće ne glume, nego se samo normalno i spontano ponašaju u svom izvornom ambijentu i komuniciraju na svojem izričaju.

Vrijeme je da vam ih predstavim:

 

Frančeska Kusanović, Marija Lena Pavišić, Ian Anić, Arsen Kojdić,

Turčini: Ante Kraljević, Ivo Trutanić, Marin Karmelić,

picokare:Franka Cvitanić, Dora Marinković, Stela Marinković, Antonija Katić,

Gospa:  Ana Mari Tomičić i Ana Pina Marinković – zamjena,

očevi: Tiho Pavišić, Srđan Pavišić, matere: Sretna Kusanović, i Alenka Kojdić, nona: Ksenija Bodlović, nono Petar Žuljević,

pustinjaci: Zoran Kojdić – pustinjak Juraj Dubravić koji je prvi došao u Zmajevu špilju, Tonči Žuljević,  Mate Žuljević i njegova odlična zamjena Stipe Bezmalinović.

 

Nedostaju:

seoski veseljak Jurica Pavišić i picokara Marija Tomaš,

studenti glume, naratori: Katarina Romac i Nikola Sekulo,

Matino živo i glavna glumica Stipina koza Bleka iz Nerežišća,

a i autori logotipa i cijelog promidžbenog materijala predstave: Nera Nejašmić Kozina i Petar Kozina.

S nama je autor kamenog reljefa  nastalog prema originalu iz Zmajeve špilje: multimedijalni umjetnik Ivica Jakšić Čokrić Puko.

 

Scenarij potpisuju:Tonči Žuljević, Franjo Đaković i Jadranka Nejašmić

Režiju: Franjo Đaković i Jadranka Nejašmić

Autor filma: Šime Strikoman, montaža Petar Grgurev

 

   
  Verzija za Ispis povratak na vijesti
 
Upit: u kategoriji